Ovaj film je poetski dokumentarni film o ljudima u Keniji koje je zarobila globalna industrija cvijeća. Dileme te industrije postaju bolno jasne, a pred nama se otvara mračni svijet izrabljivanja, seksualnog zlostavljanja i užasnih radnih uvjeta. Moguć je samo jedan zaključak: miris uvezene ruže nije sladak, već gorak.
Film spaja čisto promatranje s izravnim komentarima glavnih protagonista. Kamera je istodobno odsutna i prisutna. S velikom ljudskošću van Zantvoort nam prikazuje drugačiji svijet u kojem je svaki ljudski život vrijedan.
Ton van Zantvoort
On je nezavisni filmski autor koji sam pokreće projekte i producira filmove u skladu s vlastitim interesima. Njegov način produkcije povezan je s načelima direktnog filma; temelji se na izravnom promatranju, uz minimalno vanjsko uplitanje, te na kontroli gotovo cijelog procesa nastanka filma.
Ipak, u Tonovim filmovima primjećuje se sklonost stilizaciji i naglašavanju kompozicije slike i zvuka. To njegovim djelima daje originalnost te, sadržajno gledano, svjedoči o iznimnoj autorovoj ustrajnosti. Kroz svoje filmove Ton svjesno iznosi vlastiti stav, stvarajući pritom osobnu viziju stvarnosti.
To je vizija zapadnjački civiliziranog čovjeka koja nas potiče na preispitivanje vlastite duše — na suočavajuće, ali istodobno duboko iskustvo koje želimo proživljavati što je dulje moguće.
