Ova stranica koristi kolačiće

Koristimo kolačiće za personalizaciju sadržaja i oglasa, omogućavanje značajki za društvene mreže i analizu prometa. Također dijelimo informacije o vašem korištenju naše web stranice s našim partnerima za društvene mreže, oglašavanje i analitiku, koji ih mogu kombinirati s drugim informacijama koje ste im pružili ili koje su prikupili tijekom vašeg korištenja njihovih usluga.

Politika privatnosti

Marketinški kolačići koriste se za praćenje posjetitelja na različitim web-stranicama. Cilj je prikazivati oglase koji su relevantni i zanimljivi pojedinom korisniku, čime postaju vrijedniji za izdavače i oglašivače trećih strana.

Posljednje pjesme za spori ples (dead end)

Posljednje pjesme za spori ples (dead end)

Jon Jost 1977 90 min SAD

Sequence 03.Still038FCP

Posljednje pjesme za spori ples (dead end) – Jon Jost

Završni „road-movie“, Last Chants usredotočeno prati put svog glavnog lika, Toma Batesa, kroz neodređeno vremensko razdoblje dok razgovara s autostoperom, a zatim ga izbacuje iz kamioneta, posjećuje svoju ženu i žestoko se svađa s njom, razgovara s muškarcem u kafiću za doručak, pokupi ženu u baru i ima s njom avanturu za jednu noć; ostavlja ženu i konačno, vozeći se u svom kamionetu sporednom cestom, zaustavlja se kako bi pomogao čovjeku s njegovim pokvarenim automobilom i, za nekoliko dolara, puca i ubija čovjeka.

Default avatar

Jon Jost

Jon Jost rođen je u Chicagu 1943. Otac mu je bio vojno lice i obitelj se često selila. Odrastao je
u Georgiji, Kanzasu, Japanu, Italiji, Njemačkoj, Virginiji. Studirao je arhitektu i dizajn, a filmski
je samouk. 1963. počinje snimati 16-mm filmove. Koncipirao je, snimio, režirao, montirao 46
dugometražnih (na 16-mm & 35-mm vrpci i digitalnih), video instalacije (poput sedmokanalne
Trinity za ZKM Karlsruhe) i 50-ak kratkih filmova. Muzej suvremene umjetnosti (MoMA) u
New Yorku priredio je 1991. Jostovu kompletnu retrospektivu u trajanju od mjesec dana, koja je
potom putovala u druge filmske muzeje i arhive. Njegovi filmovi i digitalni radovi prikazivani su
na velikim svjetskim festivalima, primjerice u Veneciji, Rotterdamu, Berlinu, Torontu, Londonu,
Edinburghu, Sydneyu, Yamagati, Jeonju, Singapuru, kao i retrospektive u svjetskim kinotekama i
filmskim muzejima. Jostov opus arhivira i restaurira EyeFilm, nizozemski filmski arhiv u
Amsterdamu. Predavao je na nizu sveučilišta i filmskih institucija i festivala, dobio je brojne
stipendije i potpore, uključujući dvije stipendije DAAD Berlin, NEA UK–US Exchange
Fellowship, dvije NEA Media Production Grants, Guggenheim Fellowship, NYSCA Production
Grant, stipendiju za produkciju u ZKM Karlsruhe. Prvi je dobitnik nagrade John Cassavetes za
životno djelo u nezavisnom filmu (1991.), nagrade Maverick Spirit Award na nezavisnom
festivalu u San Joseu (2000.) i više filmskih nagrada.