U dugoj panoramskoj snimci, planinski krajolici i magličasti prizori životinja prikazani su na eteričan, sablastan način. Locus ne koristi uobičajene filmske snimke, već se služi pronađenim crno-bijelim fotografijama navodnih viđenja NLO-a iz 50-ih i 60-ih godina, koje kombinira s internetskim snimkama lova. Iako zrnata tekstura ovih slika jasno otkriva njihovo podrijetlo, NLO-i su s fotografija uklonjeni, te se tako preostali krajolici savršeno stapaju u jednu cjelinu. Fenomen neobjašnjivih uginuća životinja, često povezivanih s viđenjima NLO-a, ovdje služi kao metafora za ljudski utjecaj na prirodu. Film nudi introspektivan pogled na zapadnjačku fascinaciju, ali i strah od izvanzemaljaca, preispitujući pritom pojam „uljeza“ u prirodi. Inspiriran distopijskim vizijama budućnosti, film Uljezi bavi se temama obrnute kolonizacije, ekologije i štetnog ljudskog utjecaja na okoliš.
Jan Locus
Locusov rad obuhvaća eksperimentalni film, fotografiju i zvuk, a često se bavi krajolikom kao sredstvom oblikovanja nacionalnog i društvenog identiteta, s posebnim naglaskom na područja transformirana eksploatacijom resursa i industrijalizacijom. U svom najnovijem djelu, autor istražuje tenziju između pronađenih snimaka, fotografije i pokretne slike, naglašavajući nejasnu granicu između naše percepcije stvarnosti i fikcije.
Njegovi su filmovi prikazani na mnogim međunarodnim festivalima, među kojima su Asolo Art Film Festival (IT), PROYECTOR (ES), DokFest Kassel (DE), Internationale Kurzfilmtage Oberhausen (DE), Crossroads u San Franciscu (SAD), Underneath the Floorboards u Londonu (UK), FIFA u Montrealu (CA), IFFR Rotterdam (NL) i Rencontres Internationales Paris/Berlin (FR/DE). Locus živi i radi u Bruxellesu.